уторак, 20. септембар 2011.

Uloga političkih stranaka u demokratskim društvima




Demokratija zahteva učešće efikasnih političkih stranaka. Stranke su jedinstvene organizacije koje ispunjavaju niz međusobno povezanih funkcija, bitnih u demokratskom procesu upravljanja. Osnovne funkcije stranke podrazumevaju:

  • Učešće na izborima da bi se na njima i pobjedilo, i pronalaženje načina za kontrolu vladinih organa i institucija.
  • Objedinjavanje i zastupanje društvenih interesa.
  • Davanje programskih alternativa.
  • Izbor i obuku političkih vođa koje će preuzeti ulogu u upravljanju društvom.

     U većini zemalja, od stranaka se zahtjeva da ispune zakonsku obavezu zvanične registracije i priznanja, što obuhvata i minimum broja članova, pisani statut i program, kao i izbor stranačkih vođa. U zavisnosti od niza različitih faktora - vrste demokratskog sistema, izbornog zakona, istorijske uloge radničkih sindikata, religioznih grupa i etničkih zajednica, mogu postojati od dve do 100 registrovanih stranaka. U nekim slučajevima, stranke se mogu udružiti ili vremenom podijeliti, nove stranke mogu da zamijene starije preuzimajući njihove simpatizere. Ipak, stabilan stranački sistem obično ima od dve do 10 značajnih stranaka. Neke stranke mogu biti značajne jer su u stanju da dobiju većinu glasova na predsjedničkim izborima. S druge strane, i male stranke mogu biti veoma značajne zbog uticaja na ravnotežu vlasti u višestranačkom sistemu, a naročito prilikom odlučivanja o tome koje će veće stranke vršiti vlast i dati premijera,. Pojedine stranke mogu biti bitne jer predstavljaju posebnu grupu u biračkom teijlu koja je, na primjer, uticajna zbog ekonomskih ili socijalnih razloga.
     Kao što je američki novinar David Broder primjetio, ispunjavanje tih potreba zahtijeva "instituciju koja će razvrstati, izvagati i, koliko je god moguće, pomiriti veliki broj suprotstavljenih zahtjeva pojedinaca, grupa, interesa, zajednica i regija; organizovati ih za nadmetanje za javne pozicije; i onda služiti kao spona između birača i onih koji su izabrani da vladaju. Kada stranke dobro obave svoju misiju, obično imaju funkciju i ujedinjavanja i razjašnjavanja u zemlji." Sposobnost političkih partija da ispune mnogobrojne zadatke, uključujući nominovanje i podržavanje kandidata za javne funkcije, učestvovanje i pobjeđivanje na izborima i povremeno preuzimanje vlasti, razdvaja ih od drugih volonterskih građanskih organizacija u demokratiji.

     U svakom slučaju, ne ispunjavaju sve stranke političke potrebe zemlje na isti način ili u istoj mjeri. I unutrašnji i spoljašnji faktori mogu uticati na mogućnosti i metode stranke. Na primjer, priroda političkog sistema postaviće različite zahtjeve za stranačku strukturu i strateški proces planiranja u zavisnosti od toga da li je riječ o predsjedničkom ili parlamen­tarnom sistemu, glasanju po principu otvorenih ili zatvorenih lista, ili je riječ o zakonu organizovanom po principu da jednu oblast predstavlja jedan predstavnik ili da oblast predstavlja više predstavnika. Novonastale političke stranke mogu biti ograničene nov­cem, organizacionim sposobnostima ili nesposobnošću da razumiju tačno određenu ulo­gu stranke u demokratiji. Djelotvornim političkim strankama potrebne su vođe i organizatori koji shvataju ulogu političkih stranaka u demokratskom društvu i koji su u stanju da koriste moderne tehnike organizovanja, komunikacija, prikupljanja sredstava i obuke.

     Formiranje demokratskih ustanova i razvijanje demokratske prakse stalan je i dinamičan proces. Put ka demokratiji u svakoj zemlji biće oblikovan nizom političkih i istorijskih faktora. Lideri novih političkih stranaka moraju da ispune posebnu ulogu. S obzirom na zaostavštinu autokratizma u političkim strankama, kao i u ukupnoj organizaciji društva, nova demokratska etika treba da bude ideja vodilja koja vođe stranaka inspiriše u sprovođenju demokratskih promena.

Usredsređivanje na rad na lokalnom nivou

     "Prvo temelj" - moto je koji stranačke vođe i organizatori treba da imaju na umu kada traže način da izgrade uspješnu političku stranku.  Konačno, snaga i stabilnost  političke stranke i uspeh njenih kandidata na izborima na svakom nivou blisko su povezani sa brojem aktivnih, motivisanih članova stranke i njenih simpatizera na lokalnom nivou. Lokalna baza političke stranke, baš kao i korijen drveta, mora biti jaka ukoliko stranka želi da raste i uspije. Iako vođe stranke shvataju značaj građenja stranke na lokalnom nivou, u praksi ne rade svi u skladu sa tim i ne doprinose u potpunosti demokratskom procesu. Čest rezultat toga je da stranka postaje nekonkurentna i nesposobna da preuzme vlast.

Vođe stranke i organizatori ne smiju da zaborave važnost pojedinca - člana stranke. Vođe st   ranaka, bez obzira na to koliko elokventni ili pametni bili, predodređeni su za marginalne pozicije u demokratskom političkom životu svoje zemlje ako nemaju članstvo. Ukoliko stranka želi da bude stvarno demokratska, vođe stranaka sebi ne mogu dozvoliti da zaborave da krajnji autoritet za stvaranje programskih postavki jeste i treba uvek da bude samo članstvo stranke.


Šta stranku čini demokratskom?


Vođe i pristalice političkih stranaka imaju ključnu ulogu u uspešnoj tranzicji ka demokratiji. Da bi unaprijedile demokratske procese u svojim zemljama, političke stranke i same moraju da budu demokratske. Ukoliko stranke ne praktikuju i ne poštuju demokratske vrijednosti u unutarstranačkom radu, onda je malo vjerovatno da će to činiti kada pobijede na izborima i počnu da vladaju. Kao što je stranački aktivista iz Zimbabvea rekao: "Kako pomiriti želju da se ograniči nasleđivanje u vođstvu u okviru nacije, kada se to ne čini unutar stranke? Kada stranke nauče da prihvate ograničavajuće uslove vođstva stranke, tada mogu ugraditi ta očekivanja i u nacionalnom vođstvo." Političke stranke - bile na vlasti ili u opoziciji - imaju obavezu da podržavaju i štite demokratske vrijednosti i ljudska prava u okviru svojih vlastitih organizacija.

Karakteristike demokratije

          Demokratija je definisana određenim fundamentalnim principima i praksom koja prožima društvo. Primarni princip je da su svi ljudi jednaki i da zadržavaju određena individualna prava. Demokratija postoji kada su građani u mogućnosti da aktivno učestvuju u životu zajednice korišćenjem individualnih prava kao što su sloboda izražavanja i govora, okupljanja i udruživanja, vjeroispovjesti i savjesti, upućivanje peticija vlastima, i glasanje na poštenim izborima.

            Drugi prncip demokratije jeste da je vlada sastavljena od ljudi i postoji da bi služila ljudima. Legitimna politička moć potiče od građana i prelazi sa njih na vladu. Vlada je odgovorna za zaštitu prava građana, a zauzvrat oni daju vladi privremeno ovlašćenje da donosi odluke u njihovo ime. U autokratskom političkom sistemu vlada zahteva usluge građana bez ikakve obaveze da osigura njihov pristanak ili da odgovori na njihove potrebe. Autokratske forme vlasti sprečavaju pojedince da biraju svoje vođe ili da imaju udjela u javnoj politici. Odluke se nameću bez razmišljanja ili vođenja računa o pravima građana.

Vlast demokratske vlade je ograničena zakonima koji štite društvene i političke slobode, koji su, opet, definisani Ustavom. Vlast je organizovana kako bi spriječila pojedinca ili instituciju da postanu suviše moćni i da presuđuju u svim pitanjima. U nekim slučajevima, politička moć je razdvojena na različite ogranke vlasti - zakonodavnu, izvršnu, sudsku. Drugi oblik ograničavanja je ustanovljavanje provjere ovlašćenja svakog ogranka. Podjelom odgovornosti i provjerom ovlašćenja i uticaja, demokratsko društvo ograničava zloupotrebu vlasti i pomaže da se obezbjede prava pojedinca. S druge strane, vlast jedne autokratske vlade obično ne podliježe kontroli i/ili bilo kakvom obliku ograničenja. Pošto je moć centralizovana i neograničena, vlada je u mogućnosti da donosi arbitrarne odluke koje mogu kršiti prava pojedinaca i manjinskih grupa. Nasuprot tome, demokratska vlada je organizacijski i proceduralno više sklona da donosi odluke korisnije društvu u celini (ili većini ljudi i grupa) nego nekom ličnom interesu.

Demokratskoj vladi dato je ovlašćenje da donosi odluke tako što joj je dat mandat. Drugim rečima, građani biraju predstavnike vlasti. Redovni izbori dozvoljavaju opozicionim strankama da se kandiduju i ponude alternativne programe glasačkom tijelu. Građani tada mogu da računaju na savjesnost izabranih predstavnika, jer imaju pravo i mogućnost da ih na izborima smjene sa položaja.

Imajući sve ovo u vidu, može se reći da pomenuti principi i ponašanje predstavljaju demokratski ideal. Stepen do koga se oni poštuju i praktikuju je stepen do koga se jedno društvo može zvati demokratskim.

Demokratija u političkim partijama

            Nijedna politička partija, uglavnom, neće se deklarisati kao nedemokratska. Demokratija je postala toliko sveprisutna ideja da čak i vojni vladari i civilni diktatori vole da iskazuju odanost demokratskim normama. U političkoj stranci, naravno, demokratija neće jačati samo zato što se proklamuje. Zapravo, interna stranačka demokratija može biti kompromitovana faktorima kao što su: ograničavanje upravljanja i komunikacijske strukture, nedostatak promene u vođstvu i marginalizovanje članova stranke. Ponekad ovi faktori dovode do toga da nekoliko pojedinaca dominira stranačkim poslovima ne obazirući se na članstvo u celini. U takvoj situaciji članovi nemaju priliku da se angažuju u kreiranju stranačke politike.

             Opredeljenost stranke za demokratske principe terba da se reflektuje ne samo kroz njen statut, već i kroz interakciju vođa i članova stranke. To znači da se stranka mora obavezati na sprovođenje demokratskog ponašanja. Svaka demokratska stranka će:

  • dozvoliti članovima da slobodno izraze stavove;
  • promovisati članstvo žena;
  • podsticati učešće svih članova;
  • biti tolerantna prema različitim idejama;
  • ustrajati na prethodno usaglašenim pravilima i procedurama pri donošenju odluka;
  • ustanoviti odgovornost vođa pred članovima i simpatizerima.

"Demokratija je kada budeš otvoren, a ne budeš zatvoren"

Нема коментара:

Постави коментар