Izbori 2016.

Motivacioni skupovi: "Ko ima volje - ima i načina"

01.07. Kneževo

24.06. Novi Grad

23.06. Kotor Varoš

18.06. Bijeljina

17.06. Prijedor

05.06. Foča

04.06. Istočna Ilidža

03.06. Pale

27.05. Doboj

26.05. Stanari

20.05. Bratunac

13.05. Rudo

12.05. Čajniče

11.05. Višegrad

26.04. Ugljevik

22.04. Vlasenica

 

Odjeća, kao sredstvo komunikacije u politici

U gotovo svim djelatnosti kojima se čovjek bavi, uspjeh zavisi od kvalitete komunikacije.
Odjeća i odijevanje je naše sredstvo stalne komunikacije sa okruženjem.
Politika, kao konzervativno zanimanje, zahtijeva takvo i oblačenje. Istovremeno traži poštivanje odgovarajućih standarda i normi u pogledu izbora modela, kreacija te vrste materijala i boja ali i mjesta i prilika.

Prvi utisak o vama publika će steći na osnovu vašeg izgleda - onoga što vide, a ne na osnovu onoga što ćete reći - onoga što čuju. Upravo zato je veoma važno da vaša odjeća i izgled budu u skladu sa ciljevima koje ste sebi postavili, nikako da vam u tom poslu odmažu.

Opšta pravila za izbor odjeće je da se izabere odeća koja će govoriti i o poruci koju želite da saopštite i o onome ko je nosi. Ako želite da ostavite utisak opuštenosti i nezvaničnosti, razmislite o sakou od tvida ukoliko želite „kantri“ imidž; džemper na kopčanje ili bez kopčanja će doprinijeti toplini vašeg izgleda; sportske pantalone i blejzer će zračiti razumijevanjem.

U svakom slučaju odjeća mora slati pozitivnu poruku o vama kao osobi.

Evo nekoliko savjeta:

Muškarci:

1. Obucite klasično pamučno ili vuneno odijelo.

Izbjegavajte odijela sa prslukom. Ona djeluju uštogljeno i previše zvanično.

2. Nosite braon, teget, siva ili maslinasto zelena odijela.

Izbjegavajte crna odijela. Ona odaju utisak nepovjerenja.

3. Izbjegavajte drečave boje, šare ili ekstravagantan stil.

Klasičan stil će istaći vaš izgled.

 4. Odlučite se za jednobojne materijale.

Klonite se šara sa gustim prugama i košulja sa kratkim rukavima.

5. Oblačite se u nijansama

Izaberite na primer sivo odijelo i svijetlo-plavu košulju sa kravatom koja će svojom nijansom povezivati ove dijve boje. Izbjegavajte jake kontraste boja kao što su crno i bijelo. Nosite jednobojne košulje ili košulje sa štraftama koje nisu previše guste da ne bi izazvale miješanje boja, posebno na televiziji.

 6. Izaberite kravatu jake boje, na primjer bordo, da bi vam pravila odsjaj na lice.

 

Škola novih lidera

"Škola novih lidera" se neće baviti niti ima namjeru da polaznike uči političkim znanjima i teoriji politike, već prvenstveno političkim vještinama i političkoj praksi.

Rast političke organizacije podrazumijeva i kontinuiranu izgradnju ljudi, proizvodnja političara je jedan od najvažnijih poslova svake ozbiljne političke organizacije.

Efikasan i podsticajan trening učiniće da u vašoj organizaciji budu produktivniji, inovativniji i posvećeniji ljudi.

VAK, oči nas odaju

 

Jeste li dominantno vizuelan, audio ili kinestetičan tip osobe vaše oči će to najbolje reći o vama.

Ovih sedam pozicija vaši zjenica govore na šta se oslanjate dok komunicirate.

Naravno, svi  se mi, u svakodnevnoj komunikaciji, koristimo svakom od ovih tehnika, ali jedna je kod svakog od nas predominantna.

Provjerite koja je to, može vam biti od koristi.

 

 

 

 

 

Demokratske stranke su preduslov za demokratsko društvo

 
     Nema demokratskog društva bez demokratskih stranaka, ali ni demokratskih stranaka bez demokrata.
     Demokratija zahtijeva učešće efikasnih političkih stranaka. Stranke su jedinstvene organizacije koje ispunjavaju niz međusobno povezanih funkcija, bitnih u demokratskom procesu upravljanja. Osnovne funkcije stranke podrazumijevaju:
  •Učešće na izborima da bi se na njima i pobjedilo, i pronalaženje načina za kontrolu vladinih organa i institucija.
 •Objedinjavanje i zastupanje društvenih interesa.
 •Davanje programskih alternativa.
 •Izbor i obuku političkih vođa koje će preuzeti ulogu u upravljanju društvom.

     U većini zemalja, od stranaka se zahtjeva da ispune zakonsku obavezu zvanične registracije i priznanja, što obuhvata i minimum broja članova, pisani statut i program, kao i izbor stranačkih vođa. U zavisnosti od niza različitih faktora - vrste demokratskog sistema, izbornog zakona, istorijske uloge radničkih sindikata, religioznih grupa i etničkih zajednica, mogu postojati od dvije do 100 registrovanih stranaka. U nekim slučajevima, stranke se mogu udružiti ili vremenom podijeliti, nove stranke mogu da zamijene starije preuzimajući njihove simpatizere. Ipak, stabilan stranački sistem obično ima od dvije do 10 značajnih stranaka. Neke stranke mogu biti značajne jer su u stanju da dobiju većinu glasova na predsjedničkim izborima. S druge strane, i male stranke mogu biti veoma značajne zbog uticaja na ravnotežu vlasti u višestranačkom sistemu, a naročito prilikom odlučivanja o tome koje će veće stranke vršiti vlast i dati premijera,. Pojedine stranke mogu biti bitne jer predstavljaju posebnu grupu u biračkom tijelu koja je, na primjer, uticajna zbog ekonomskih ili socijalnih razloga.

      Kao što je američki novinar David Broder primjetio, ispunjavanje tih potreba zahtijeva "instituciju koja će razvrstati, izvagati i, koliko je god moguće, pomiriti veliki broj suprotstavljenih zahtjeva pojedinaca, grupa, interesa, zajednica i regija; organizovati ih za nadmetanje za javne pozicije; i onda služiti kao spona između birača i onih koji su izabrani da vladaju. Kada stranke dobro obave svoju misiju, obično imaju funkciju i ujedinjavanja i razjašnjavanja u zemlji." Sposobnost političkih partija da ispune mnogobrojne zadatke, uključujući nominovanje i podržavanje kandidata za javne funkcije, učestvovanje i pobjeđivanje na izborima i povremeno preuzimanje vlasti, razdvaja ih od drugih volonterskih građanskih organizacija u demokratiji.
      U svakom slučaju, ne ispunjavaju sve stranke političke potrebe zemlje na isti način ili u istoj mjeri. I unutrašnji i spoljašnji faktori mogu uticati na mogućnosti i metode stranke. Na primjer, priroda političkog sistema postaviće različite zahtjeve za stranačku strukturu i strateški proces planiranja u zavisnosti od toga da li je riječ o predsjedničkom ili parlamen­tarnom sistemu, glasanju po principu otvorenih ili zatvorenih lista, ili je riječ o zakonu organizovanom po principu da jednu oblast predstavlja jedan predstavnik ili da oblast predstavlja više predstavnika. Novonastale političke stranke mogu biti ograničene nov­cem, organizacionim sposobnostima ili nesposobnošću da razumiju tačno određenu ulo­gu stranke u demokratiji. Djelotvornim političkim strankama potrebne su vođe i organizatori koji shvataju ulogu političkih stranaka u demokratskom društvu i koji su u stanju da koriste moderne tehnike organizovanja, komunikacija, prikupljanja sredstava i obuke.
      Formiranje demokratskih ustanova i razvijanje demokratske prakse stalan je i dinamičan proces. Put ka demokratiji u svakoj zemlji biće oblikovan nizom političkih i istorijskih faktora. Lideri novih političkih stranaka moraju da ispune posebnu ulogu. S obzirom na zaostavštinu autokratizma u političkim strankama, kao i u ukupnoj organizaciji društva, nova demokratska etika treba da bude ideja vodilja koja vođe stranaka inspiriše u sprovođenju demokratskih promena.

Usredsređivanje na rad na lokalnom nivou

      "Prvo temelj" - moto je koji stranačke vođe i organizatori treba da imaju na umu kada traže način da izgrade uspješnu političku stranku.  Konačno, snaga i stabilnost  političke stranke i uspeh njenih kandidata na izborima na svakom nivou blisko su povezani sa brojem aktivnih, motivisanih članova stranke i njenih simpatizera na lokalnom nivou. Lokalna baza političke stranke, baš kao i korijen drveta, mora biti jaka ukoliko stranka želi da raste i uspije. Iako vođe stranke shvataju značaj građenja stranke na lokalnom nivou, u praksi ne rade svi u skladu sa tim i ne doprinose u potpunosti demokratskom procesu. Čest rezultat toga je da stranka postaje nekonkurentna i nesposobna da preuzme vlast.
      Stranačko rukovodstvo i organizatori ne smiju da zaborave važnost pojedinca - člana stranke. Vođe stranaka, bez obzira na to koliko elokventni ili pametni bili, predodređeni su za marginalne pozicije u demokratskom političkom životu svoje zemlje ako nemaju članstvo. Ukoliko stranka želi da bude stvarno demokratska, vođe stranaka sebi ne mogu dozvoliti da zaborave da krajnji autoritet za stvaranje programskih postavki jeste i treba uvek da bude samo članstvo stranke.

Šta stranku čini demokratskom?

      Vođe i pristalice političkih stranaka imaju ključnu ulogu u uspješnoj tranzicji ka demokratiji. Da bi unaprijedile demokratske procese u svojim zemljama, političke stranke i same moraju da budu demokratske. Ukoliko stranke ne praktikuju i ne poštuju demokratske vrijednosti u unutarstranačkom radu, onda je malo vjerovatno da će to činiti kada pobijede na izborima i počnu da vladaju. Kao što je stranački aktivista iz Zimbabvea rekao: "Kako pomiriti želju da se ograniči nasleđivanje u vođstvu u okviru nacije, kada se to ne čini unutar stranke? Kada stranke nauče da prihvate ograničavajuće uslove vođstva stranke, tada mogu ugraditi ta očekivanja i u nacionalnom vođstvo." Političke stranke - bile na vlasti ili u opoziciji - imaju obavezu da podržavaju i štite demokratske vrijednosti i ljudska prava u okviru svojih vlastitih organizacija.

Karakteristike demokratije

      Demokratija je definisana određenim fundamentalnim principima i praksom koja prožima društvo. Primarni princip je da su svi ljudi jednaki i da zadržavaju određena individualna prava. Demokratija postoji kada su građani u mogućnosti da aktivno učestvuju u životu zajednice korišćenjem individualnih prava kao što su sloboda izražavanja i govora, okupljanja i udruživanja, vjeroispovjesti i savjesti, upućivanje peticija vlastima, i glasanje na poštenim izborima.
      Drugi prncip demokratije jeste da je vlada sastavljena od ljudi i postoji da bi služila ljudima. Legitimna politička moć potiče od građana i prelazi sa njih na vladu. Vlada je odgovorna za zaštitu prava građana, a zauzvrat oni daju vladi privremeno ovlašćenje da donosi odluke u njihovo ime. U autokratskom političkom sistemu vlada zahteva usluge građana bez ikakve obaveze da osigura njihov pristanak ili da odgovori na njihove potrebe. Autokratske forme vlasti sprečavaju pojedince da biraju svoje vođe ili da imaju udjela u javnoj politici. Odluke se nameću bez razmišljanja ili vođenja računa o pravima građana.
      Vlast demokratske vlade je ograničena zakonima koji štite društvene i političke slobode, koji su, opet, definisani Ustavom. Vlast je organizovana kako bi spriječila pojedinca ili instituciju da postanu suviše moćni i da presuđuju u svim pitanjima. U nekim slučajevima, politička moć je razdvojena na različite ogranke vlasti - zakonodavnu, izvršnu, sudsku. Drugi oblik ograničavanja je ustanovljavanje provjere ovlašćenja svakog ogranka. Podjelom odgovornosti i provjerom ovlašćenja i uticaja, demokratsko društvo ograničava zloupotrebu vlasti i pomaže da se obezbjede prava pojedinca. S druge strane, vlast jedne autokratske vlade obično ne podliježe kontroli i/ili bilo kakvom obliku ograničenja. Pošto je moć centralizovana i neograničena, vlada je u mogućnosti da donosi arbitrarne odluke koje mogu kršiti prava pojedinaca i manjinskih grupa. Nasuprot tome, demokratska vlada je organizacijski i proceduralno više sklona da donosi odluke korisnije društvu u celini (ili većini ljudi i grupa) nego nekom ličnom interesu.
      Demokratskoj vladi dato je ovlašćenje da donosi odluke tako što joj je dat mandat. Drugim rečima, građani biraju predstavnike vlasti. Redovni izbori dozvoljavaju opozicionim strankama da se kandiduju i ponude alternativne programe glasačkom tijelu. Građani tada mogu da računaju na savjesnost izabranih predstavnika, jer imaju pravo i mogućnost da ih na izborima smjene sa položaja. Imajući sve ovo u vidu, može se reći da pomenuti principi i ponašanje predstavljaju demokratski ideal. Stepen do koga se oni poštuju i praktikuju je stepen do koga se jedno društvo može zvati demokratskim.

Demokratija u političkim partijama

      Nijedna politička partija, uglavnom, neće se deklarisati kao nedemokratska. Demokratija je postala toliko sveprisutna ideja da čak i vojni vladari i civilni diktatori vole da iskazuju odanost demokratskim normama. U političkoj stranci, naravno, demokratija neće jačati samo zato što se proklamuje. Zapravo, interna stranačka demokratija može biti kompromitovana faktorima kao što su: ograničavanje upravljanja i komunikacijske strukture, nedostatak promjene u vođstvu i marginalizovanje članova stranke. Ponekad ovi faktori dovode do toga da nekoliko pojedinaca dominira stranačkim poslovima ne obazirući se na članstvo u celini. U takvoj situaciji članovi nemaju priliku da se angažuju u kreiranju stranačke politike. Zato,  opredeljenost stranke za demokratske principe terba da se reflektuje ne samo kroz njen statut, već i kroz interakciju vođa i članova stranke. To znači da se stranka mora obavezati na sprovođenje demokratskog ponašanja. Svaka demokratska stranka će:
•dozvoliti članovima da slobodno izraze stavove;
•promovisati članstvo žena I mladih;
•podsticati učešće svih članova;
•biti tolerantna prema različitim idejama;
•ustrajati na prethodno usaglašenim pravilima i procedurama pri donošenju odluka;
•ustanoviti odgovornost vođa pred članovima i simpatizerima.

Na samom kraju, a umjesto zaključka: "Demokratija nam garantuje da sa nama neće vladati bolje nego što to sami zaslužujemo" (Bernard Šo)

ALATI FASILITATORA

 

Pitanja kao alatka fasilitatora

 

„Pitanja su ključevi fasilitatora kojima otvara vrata i prozore u onome što se dešava u grupi i u članovima grupe”.

(Bentley, 1994)

 

Zašto su pitanja važna?

·        Uključivanje – naglašava poziv da se učestvuje – ključni su u procesu obrazovanja odraslih.

·        Interakcija – pomaže pojedincima da prevaziđu početni strah od učešća.

·        Otkrivanje – pitanja su najbolji način da se dođe do informacija i da se nauči.

 

Formulisanje Pitanja :

·        Otvorena pitanja – obezbjeđuju odgovore koji su bogati opisima ( Zašto, kako, možeš li mi reći?)

·        Zatvorena pitanja – konkretni odgovori, najčešće samo da i ne (Jesi li, dali si, kad, gde?)

·        Follow-up pitanja – Posle otvorenih pitanja, više informacija (Možeš li nam objasniti što misliš …?)

·        Premostiva  pitanja – Ohrabruju osobu da produži sa odgovorom  (i…?, u kom smislu?)

·        Retorička pitanja – Uključuju odgovor. (Opasno: učesnici se osjećaju limitirani/isključeni).

·        Sugestivna pitanja – Upućuju na jedan (jedini) odgovor. (Opasnost: otpor, ako se ne uradi kako treba).

 

Uputstva za Postavljane Pitanja:

·        Pitanja moraju biti povezana sa ciljem.

·        Izbjegavajte upotrebu istog recepta.

·        Mijenjajte vrstu pitanja koja upotrebljavate.

·        Postavljajte jednostavna pitanja i budite konkretni.

·        Izbjegavajte pitanja koja navode i previše zatvorena pitanja.

·        Isplanirajte pitanja koja namjeravate postaviti.

·        Uvodna pitanja moraju biti takva da razdrmaju interes određene osobe i da nju /njega motivišu da govori slobodno.

·        Kad postavljate pitanja osjetljive prirode morate ih formulisati tako, da budete sigurni da neće u osobi probuditi potrebu da se brani.

·        Objasnite ono što učesnici nisu razumjeli.

·        Dajte šansu učesniku da postavi pitanje.

·        Pustite da vas konverzacija vodi do sljedećeg pitanja, ali nemojte izgubiti cilj ili kontrolu.

 

Greške koje treba izbjeći:

·        Ne budite nestrpljivi i ne prekidajte.

·        Ne postavljajte ambiciozna pitanja (nejasna / imaju više od jednog odgovora).

·        Postavite samo jedno pitanje – sačekajte odgovor.

·        Ne postavljajte pitanja koja navode. Pitanja koja u sebi sadrže alternative odgovore ili pitanja koja počinju  “želiš li reći da…”

·        Ne počinjite sa teškim pitanjima.

·        Izbjegavajte ocjenjivanje ili skepticizam. Ne kritikujte učesnike.

·        Ne sugerišite odgovore na pitanja.

·        Izbjegavajte da sugerišete svoje lične vrijednosti i norme u pitanjima.

 

Kako se izboriti sa Pitanjima koja postavljaju učesnici:

Kad niste razumjeli pitanje:

Recite ga svojim rečima i provjerite dali ste ga tačno razumjeli.

Kad ne znate odgovor:

Nemojte ni pokušavati odgovoriti i ne blefirajte! Priznajte da ne znate. Vratite pitanje nazad grupi, ili obećajte da ćete saznati odgovor  i održite svoje obećanje. (Postoje dvije opcije: da kažete da ne znate ili da oni to sami saznaju)

Kad ne možete dati odgovor:

Ako je odgovor povjerljiv, recite to. Uvjek budite taktični.

Kad je pitanje nebitno:

Nemojte da skrenete sa fokusa. Ako je i previše daleko od predmeta diskusije, indicirajte da ćete o tome raspravljati kasnije, ili da učesnici mogu to diskutovati za vrijeme pauze.

Kad vam pitanje izgleda  antagonističko:

Nemojte argumentovati. Prihvatite fer kritiku. Pokušajte da odgovorite faktima a ne osjećanjima  i ohladite situaciju.

Kada onaj koji postavlja pitanja monopolizuje čitav podijum:

Ne ulazite u lične diskusije (i pokušajte izbeći da se to desi među učesnicima ). Uvedite ostale učesnike u diskusiju, tako što ćete ih zamoliti da daju svoj doprinos.

Kad se pitanja i dalje nastavljaju…

Pokušajte da eliminišete pitanje tako što ćete ljubazno prekinuti sa : “ Dali mi možete pojasniti – dali pitate…?” Odgovorite što je moguće kraće i onda produžite dalje.

INTERAKTIVNO UČENJE

 

Problemi i reakcije u moderaciji grupne dinamike i interaktivnog  učenja

  

Ko ima problem?

 1.  Jedan ili neki učesnici

Ne reagujete odmah.

Vjerujete u reakciju grupe.

Reagujete kada problem raste ili istrajava.

Reagujte kada problem ugrožava cilj seminara.

2. Cijela grupa

• Verifikujte vaše učešće u problemu.
• Dobijte feed back, pitajte predstavnike ili grupu.
• Verifikujte grupni interes za vašu rekaciju.
• Reagujte kada problem ugrožava cilj treninga.

3. Fasilitator

• Imate pravo imati probleme.
• Infomišite učesnike.
• Pitajte za njihove prijedloge i pomoć.
• Pitajte dobre prijatelje / kolege.

UOPŠTENO

• Sačekajte, budite strpljivi, ne reagujte odmah.
• Provjerite s grupom.
• Uključite grupu u riješenja.

Uopšteni savjeti i trikovi:

 1.    Nivelišite očekivanja (nade i bojazni

2.    Potpišite "ugovor za učenje"

3.    Budite fleksibilani sa programom

4.    Učesnici ne znaju program i ne opažaju promjene

5.    Radije odustanite od nekog sadržaja u programu nego od grupnog učešća ili inicijativa

6.    Pitajte tihe učesnike direktno

7.    Dajte grupne i individualne zadatke, ostavite učesnike da rade

8.    Istražite grupno znanje i sposobnosti

9.    Odgovorite sa protiv-pitanjem

10.  Prepustite pitanje auditoriju ili drugom učesniku

11. Kopirajte, odobravajte, cijenite (skoro sve)

12. Upotrijebite enerdžajzere (razbuđivače)

13. Uključite fizičku aktivnost

14. Kreirajte veze sa učenicima

15. Mijenjajte pozicije u sali

16. Napravite pauzu

17. Održite atmosferu pošalicom

18. Promjenite uloge (fasilitator postaje učesnik na nekoliko minuta)

19. Budite kreativni i inovativani

20. Govorite lično onima koji ometaju

21. Upotrebite grupu za postizanje discipline

22. Osvrnite se na prihvaćena pravila (ako imate, na ugovor o učenju)

23. Upotrebite i objavite feed-back i ocjenu

24. Pošaljite učesnike na sljedeći ili druge treninge

25. Ne budite uplašeni ali budite oprezni

26. Insistirajte na vašoj ulozi i autoritetu kao vođe grupe i treninga

27. Budite pripremljeni za rad nakon i prije treninga

28. Budite svjesni vašeg izgleda, govora tijela, tona

29. Gledajte u oči

30. Smijte se

31. Budite glumac

32. Budite uključeni u društvene programe

33. Napravite odbor za druženje

34. Budite autentični, budite svoji

35. Ne zaljubite se u učesnika

36. Volite to što radite i pokažite to, kažite to